Peter Hone

Dok nas moderno doba poducava minimalizmu, istovremeno servirajuci nam konzumerizam na tanjiru, cesto sebe pri kupovini preispitujemo da li nam to zaista treba? Kako odvojiti ’’treba mi’’ od ’’ne znam da li mi treba, ali je lijepo’’ ? Iako naizgled prozaicna tema koja se bavi pitanjima da li je shopping shoppinga radi opravdan, da li kupovati sitnice bez kojih mozemo da zivimo, da li prostore u kojima zivimo zatrpavamo ili ih ozivljavamo, ipak je pitanje pred kojim se nasao svako od nas. Naravno, za svakoga pojam minimalizma ili maksimalizma izgleda razlicito ali ti stilovi zivota su dio nas, cak i kad to ne primjecujemo. Taj odnos prema stvarima pravi razliku. I kolekcionar i hoarder (svi jezicki puritanci oprostite na koriscenju stranog termina,no sakupljac kao prevod, nema istu tezinu 😊) rade istu stvar, sakupljaju. No, kolekcionar pazljivo bira i prikazuje svoje kolekcije, dok horder gubi pojam o tome sta sve posjeduje, gdje se nalazi, koliko ga ima, i na kraju uzima primat nad njegovim zivotom i zivotnim prostorom. Kolekcionari se povezuju sa stvarima na nekom dubljem nivou, neki bi rekli da se ta interesovanja mogu graniciti sa opsesijom. Dok neko u tome vidi samo koliko je novca utroseno ili koliko prostora zauzimaju te stvari, kolekcionar vidi emotivnu vrijednost. Zadovoljstvo kada pronadju nesto, moze se opisati kao vatromet endorfina. Sakupljanje ljudima pruza mogucnost ozivljavanja momenata iz djetinjstva, povezivanja sa nekim proslim vremenima, dok je nekima sam lov i potraga za stvarima ono sto ih cini srecnima.

Psiholozi su cesto zauzimali frojdovsku perspektivu opisujuci zasto ljudi sakupljaju. Isticu kontrolnu i impulsivnu mracnu stranu prikupljanja, potrebu da ljudi imaju „zeljeni predmet“. Ova zelja, pa otuda i urodjena sklonost ka prikupljanju, pocinje od rodjenja. Beba prvo zeli emocionalnu i fizicku udobnost hranljive dojke, a zatim poznato cebe za koje se hvata radi udobnosti i sigurnosti. Punjene zivotinje, omiljene igracke, odnose se u krevet i pruzaju emocionalnu sigurnost potrebnu da zaspi. Osjecaj vlasnistva i kontrole, djetetu je olaksan posjedovanjem ovih predmeta. Frojdovo detaljnije objasnjenje cu ovog puta izostaviti (al eto natuknuti da on smatra da gubljenje kontrole nad praznjenjenjem crijeva ima veze sa zeljom za sakupljanjem, pa ako sam vas zaintrigirala izvolite u salonu i istrazite 😊). No, i Jung je imao svoje teorije o tome zasto ljudi postaju kolekcionari. On je govorio o uticaju arhetipova na ponasanje. Ovi univerzalni simboli ugradjeni su u ono sto je on nazvao nasim kolektivnim nesvjesnim. Koristeci ovu logiku, prikupljanje i dovrsavanje setova kolekcija ima za arhetipski prethodnik prikupljanje "oraha i bobica" koje su nekada bili potrebni za opstanak nasim ranim precima.

Kolekcionari su cesto bili prepoznati i kao altruisti, neke znacajne kolekcije i komadi istorije donirani su muzejima. Naravno to je manji procenat, ali doprinosi prici koliko kolekcionari mogu biti znacajni za ocuvanje istorije u vremenu kada se zivi za trenutak a zivotni vijek stvari je unaprijed odredjen sa onom poznatom ’’nema veze,kupicemo novo’’.

Cijeli ovaj uvod, iako opsiran, je cini mi se bio neophodan kako bi shvatili sta znaci biti kolekcionar. Danas vam pricam o Peter Hone-u, kolekcionaru i plaster master-u!

Nisam sigurna otkad datira moja opsesija sa skulpturama i antickom arhitekturom, jedno je sigurno, trenutno je na vrhuncu 😊. Omiljena aktivnost mi je citanje blogova sa zanimljivim pojedincima koji dijele svoje zivotne prostore. Tako sam prije nekoliko godina saznala za Pitera i njegov stan koji je bio u potpunosti ispunjen skulpturama , gipsanim ukrasima i arhitektonskim detaljima, bila sam ocarana!

Piter je neko za koga se moze reci da je imao zanimljiv radni vijek. Skolu napusta sa samo 14 godina a svoju karijeru proveo je radeci kao kuvar, cuvar muzeja, trgovac starinama (njegova specijalnost bili su kreveti sa baldahinima koje je prodavao Bitlsima, Stonsima,britanskoj aristokratiji), strucnjak za gipsane radove, konsultant za umjetnost... No, o njemu zaista ne znam mnogo, ali mi se ce cini da znam svaki kutak njegovog stana 😊 . #Goals u svakom smislu te rijeci.

Sve stvari koje mozete vidjeti na slikama prije nekoliko godina prodate su na jednoj od uspjesnijih aukcija poznate kuce Christie’s, tako da nisam sigurna kako danas izgleda njegov zivotni prostor. Piter, ekcentrik kakav jeste, imao je zacrtanu misao da ce kada napuni 75 godina prodati sve sto posjeduje kako bi imao novi tabula rasa pocetak. Toliko netipican potez za jednog kolekcionara! Sve umjetnine koje su datirale iz 18-19. vijeka, koje je sakupljao preko 50 godina, prodate su za 1,800,000e. Dovoljno za nekih milion novih pocetaka rekla bih 😊 .

Njegov dom predstavljao je skrinju punu umjetnina pa je cesto i nazivan Hone muzej. U njegovoj dnevnoj sobi dominira sto sa prugastim stolnjakom koji unosi dasak francuske rivijere a okruzen je helenskim bistama, stubovima, i drugim gipsanim detaljima. Mozda se za tim stolom Piter gostio, ali njegov enterijer predstavlja gozbu za oci i dusu. Na pitanje koliko je reprodukcija izradio daje odgovor da je to kao da pitate koliko ima zrna graska u fabrici graska.

Izrada reprodukcija vaznih skulptura od gipsa, zapocela je u 16. vijeku, a postala popularna pocetkom 19. kada je malo ljudi moglo sebi priustiti putovanje da vidi originalna djela. Muzeji sirom Evrope i Amerike narucivali su gipsane kopije spomenika i skulptura, tako da su mogle biti izlozene za sire narodne mase kako bi uzivale u njima. Ali ova praksa nije bila popularna pocetkom 20. vijeka kada one, receno jezikom 21.vijeka, vise nisu bile moderne, te su tako mnoge stavljane u skladista, zaboravljene ili cak unistene.

Medjutim, Piter objasnjava kako za njega gipsani odlivci,tj,kopije imaju posebnu draz. Smatra kako za razliku od originala nisu ’’in your face’’ manje su ozbiljne, i uspijeva se bez pretenzija uzivati u njihovoj ljepoti.

The Rug Company 2013. godine kampanju za tepihe Alexander McQueen fotogofrafisala je bas u Piterovom stanu

On je svoju kolekciju nazvao sirotistem stvari. Opisivao je kako je mnoge komade nalazio u losem stanju, zaboravljene i odbacene. Kaze za sebe da ’’nije sjajan kolekcionar - samo skuplja smece i to odlicno funkcionise’’. Kaze da je njegova filozofija za uredjenje prostora ''stavljanje velikih stvari u male prostore, a male stvari u velike, smatra da je to sjajno, u suprotnom morate ih natrpati ovako kao on'' 😊 .

Nazalost Piter nema online prisustvo ali slike njegovog stana su vidjene svuda. Njegove gipsane interpretacije skulptura mogu se kupiti u izlozbenom prostoru Three Pigeons, LASSCO-voj filijali u Oksfordsiru. Kucica koja na prvi pogled odaje da se u njoj prodaju razne gipsane drazesnosti. Ona je kao neki zivi katalog stvari koje se mogu kupiti,i reprodukovati za oko 3 nedelje ako vec nisu na zalihama.

A ako bas ne mozete trknuti do tamo tu su 2 online lokacije (Lassco i Pentreath Hall) gdje se mogu kupiti njegovi komadi, postoji opcija shippinga za Crnu Goru, sta da vam kazem, kliknite mozda i vas zasvrbe dlanovi za kupovinom kao mene. Za kraj ostavljam vam video autora Adam Suttona u kom mozete cuti Pitera i jos jednom obici njegov stan.